U vinkovačkom se govoru čuje čitav niz utjecaja – od šokačke ikavice, turcizama i germanizama do mnoštva specifičnih lokalizama. Na primjer, netko vam ovdje kaže da odete do budice. Budica je lokalni izraz za kiosk. Nadaleko je poznat i jedan neobičan, a tipičan vinkovački glagol – ako recimo zateknete mlade ljude kako sjede na klupama u parku, i pitate ih što rade, vjerojatno će vam odgovoriti: Ništa, lapimo. (Znači isto što i hlapimo, ali s “po šokački” progutanim slovom h na početku riječi.) Lapiti izražava tipično vinkovački mladenački pasivni bunt, koji znači besposličarimo, ne radimo ništa, baš kao u inat tradicionalnoj slici vrijednog i radišnog slavonskog čovjeka.
Izraz “De, dobro je” malo je teže objasniti. Vinkovčani vas tako žele ušutkati – de, dobro je znači i da ne žele više slušati, ili ne žele više raspravljati. Znači da vam ne vjeruju u potpunosti. Možda i da se malo ljute. Znači, paradoksalno, nije baš dobro, ali rasprava je gotova.
Možda ste primijetili da u parku u centru grada stoji i jedna crvena telefonska govornica, kakve možda znate iz engleskih filmova? To je govornica koju svojom osjeća baš svaki Vinkovčanin, a poklon je jednog Engleza (ime mu je Steve Gaunt) koji se ovdje došao boriti u Domovinskom ratu, a onda je i ostao, i postao Vinkovčaninom, a govornica našom.
