Širina i dubina slavonske duše lijepo se oslikava u lokalnom govoru, prvenstveno izvornom šokačkom. Govori odnosno divani se polako, s pomalo otegnutim vokalima, melodično. Izvorna šokačka rič često je ikavskog oblika, bogata turcizmima (avlija, komšija, bunar, pendžer, rakija), germanizmima (bircuz, šlingan, jauzna), mađarizmima, i mnoštvom specifičnih lokalizama. Usto, Šokci često gutaju slovo h, i na početku i u sredini i na kraju riječi, pa kažu lad, lače, naranit i odma (umjesto hlad, hlače, nahranit i odmah). Izvorni šokački govor, na žalost, sve se rjeđe čuje, tek među starim ljudima, pa je za njegovo očuvanje ključno bilježenje u narodnoj i folklornoj umjetnosti.
Važan i zaštićen dio ove baštine je i slavonski bećarac – humoristična, satirična i često lascivna narodna pjesma, u obliku dvostiha koji čine dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. Bećarac je još jedan dobar primjer vesele slavonske duše koja ne shvaća život preozbiljno, zna se šaliti na svoj račun i crpi nadahnuće iz živopisne, dinamične i žive baštine.
Šokci su hrvatska etnička skupina naseljena u Slavoniji, Srijemu, Baranji i Bačkoj, ali najveći dio Šokaca danas živi na prostoru istočne Slavonije i zapadnog Srijema. U Slavoniji izraz Šokadija označava prostor naseljen Šokcima, gdje se njeguju tradicionalni običaji i baština. Današnja slika Šokca neodvojiva je od Slavonije – Šokci vole konje, zemlju, rakiju i tamburu, a pogone ih radost života, marljivost i inat.
Ne treba zaboraviti da su veliki trag i utjecaj na kulturni identitet u Vinkovcima ostavile i mnoge židovske obitelji koje su se doselile u Vinkovce, uglavnom nakon razvojačenja Vojne krajine.. Nije poznato kada su točno Židovi dobili dozvolu stalnog stanovanja u Vinkovcima i okolici. Obitelj Gross uselila se u Vinkovce u drugoj polovici 19. st iz Ugarske. Prema obiteljskoj predaji bili su prvi židovski useljenici u Vinkovcima, a na svom su poslovnom papiru ponosno isticali da je tvrtka „Ignjat Gross i sin” osnovana 1866. godine, a pred 2. svjetski rat bila je to najbogatija obitelj u Vinkovcima. Većina Židova koji su uselili u Vinkovce do sredine 19. st bili su Aškenazi koji su govorili njemačkim ili mađarskim jezikom, s primjesama jezika zemlje u kojoj su ranije živjeli. Kuća obitelji Gross među prvim je modernim vilama u Hrvatskoj.
I druge su imućne obitelji živjele u kućama s velikim bibliotekama, umjetničkim slikama i antikvitetima. Imali su učitelje stranih jezika, glazbala, prvi su u gradu imali bicikle, skije i klizaljke. Prve telefonske linije u Vinkovcima imale čak 33 židovske obitelji! Pismenost i jednu višu razinu življenja širili su na cijelu okolicu.
Danas na obali Bosuta tik uz Most možete vidjeti park skulptura koje prikazuju željezne ptice. Autorica im je Dina Merhav, rođena Gross u Vinkovcima, u obitelji čuvenog industrijalca Rudolfa Grossa. Njihova tvornica „Ferolim” bila je srušena pri bombardiranju željezničke stanice. Njezin otac Zlatko obnovio je tvornicu i darovao je državi… Kasnije je preimenovana u poduzeće „Srp i čekić”. Premda je Dina završila grafiku, kasnije se prebacila na kiparstvo. Već dugi niz godina skulpture radi samo u željezu. „Ja sam četvrta generacija obitelji koja se bavi željezom”, rekla je o svom radu.
