Cibale spadaju među istaknutija ranokršćanska središta. Već u 3. st imale su svog biskupa imenom Euzebije koji je umro kao mučenik u progonima kršćana za cara Valerijana 258. godine. Euzebije Cibalski najraniji je poznati biskup u cijeloj Panoniji. U progonima za careva Dioklecijana i Maksimilijana, i cibalski „prvak lektora” Polion bio je spaljen negdje u okolici grada – vjeruje se da je nađeno točno mjesto njegova spaljivanja na lokaciji Kamenica. Sv. Euzebije štuje se zajedno sa sv. Polionom, spomendan je 29. svibnja. Župna crkva sv. Ivana Nepomuka u Vinkovcima 1972. promijenila je zaštitnika i otada je crkva svetih Euzebija i Poliona.
Najstariji sakralni spomenik u Vinkovcima je ranoromanička crkva sv. Ilije na Meraji (tur. Meraja – plandište za stoku). O toj nam crkvi svjedoče temelji koje je moguće vidjeti i danas. Crkvica je kasnije porušena, a na dijelu njezinih temelja izgrađena je gotička jednobrodna građevina početkom 14. stoljeća. Sve do 18. stoljeća koristila se kao sakralni objekt. Godine 1771. Započinje izgradnja današnje nove (Velike crkve). Prvotno je bila posvećena Sv. Ivanu Nepomuku. Iz stare crkve na Meraji na novu crkvu prenesena su tri zvona i slika Blažene Djevice Marije koja se smatrala vrlo skupocjenom. Ova barokna crkva prepuna je vrijednih umjetničkih djela i posvećena je sv. Euzebiju i Polionu. U Domovinskom ratu preživjela je velika razaranja, nakon čega je većim dijelom obnovljena.
Na vinkovačkom gradskom groblju možete vidjeti Kapelicu sv. Marije Magdalene (prije kapelice Preobraženja Isusova) koju je dala je sagraditi Eliza Šokčević r. Čolić, majka bana Josipa Šokčevića. Vinkovce krase i kapelice sv. Ane, sv. Florijana i sv. Roka.
Najpoznatije svetište na širem području je Ilača, koja za Hrvatsku predstavlja ono što je za Francusku Lurdes.
